ŠTA SU MIKOTOKSINI
I KAKO SE BORIMO PROTIV NJIH?
Mikotoksini su produkti plesni koji mogu biti toksični i kancerogeni za ljude i životinje. Aflatoksini su najpoznatija grupu mikotoksina koji dovode do oštećenja i promena u živim organizmima i ubrajaju se u veoma kancerogene materije. Ova grupa mikotoksina se pojavljuju u kukuruzu, soji, suncokretu, mleku i mlečnim proizvodima, mesu, kikirikiju, lešniku, bademu, semenkama bundeve, pirinču, sušenom voću, začinima… Do danas je otkriveno da postoji nekoliko stotina mikotoksina. Najtoksičniji i jedini potvrđen kancerogen od svih mikotoksina je aflatoksin B1, koji u našim krajevima, zbog sve toplije klime, može da kontaminira kukuruz.
Ukoliko se hrana kontaminirana aflatoksinom B1 koristi u ishrani muznih grla, ovaj toksin se metaboličkim procesima transformiše u aflatoksin M1 i izlučuje kroz mleko. Kada se aflatoksin unese u organizam, bilo ljudi, bilo životinja, nastaju različite bolesti, a njihova izraženost veoma zavisi od starosti jedinke, njenog celokupnog zdravstvenog stanja i imunog sistema. Te bolesti nazivaju se aflatoksikoze, a mogu biti akutne ili hronične.Veoma je važno znati da je negativan uticaj aflatoksina na zdravlje najizraženiji kod dece. Ukoliko su ona u kontinuitetu izložena velikim količinama aflatoksina, može doći do smetnji u psihofizičkom razvoju, kao i do raka jetre u kasnijem periodu života.
Prema standardima Evropske unije, kada je reč o aflatoksinu B1, dozvoljena granica je od 2 do 12 µg/kg kod različitih namirnica (suvo voće, kukuruz, začini, ulje, orasi, pirinač). Za sumu aflatoksina B1, B2, G1 i G2, dozvoljena količina je od 4 do 15 µg/kg. U Republici Srbiji su ove granice usaglašene sa Evropskom unijom.
Za aflatoksin M1 dozvoljena granica je 0,05 µg/kg kada je u pitanju sirovo, fabrički obrađeno mleko i mleko za proizvodnju mlečnih proizvoda u Evropskoj uniji, dok je granica u hrani za bebe 0,025 µg/kg. U našoj zemlji je, kada je reč o aflatoksinu M1 koji se može naći u mleku, trenutno dozvoljena granica 0,25 µg/kg.
Obzirom na velike promene klime u našem podneblju, sve toplija i sušnija leta, a poznata je činjenica da se mikotoksini u većem stepenu stvaraju u toku sušnih leta, neophodno je praćenje zdravstvenog stanja i bezbednosti žitarica na polju, u toku skladištenja i prerade hrane. Stoga su rezultati naučnih istraživanja, a naročito njihova konkretna primena u privredi, važni za unapređenje proizvodnje bezbedne hrane.
Od problema sa aflatoksinima iz 2013. godine, u Srbiji su svi subjekti u lancu proizvodnje hrane uključeni u praćenje i kontrolu prisustva aflatoksina u mleku i hrani za životinje. Osim monitoringa i redovnih kontrola, Institut je uključen i u niz istraživanja o mogućnostima uklanjanja i razgradnje mikotoksina iz hrane. Osim sa naučnim institucijama, u ovoj oblasti je razvijena i saradnja sa privredom.
U ovim istraživanjima, značajno je učešće kompanije „Inberg“ d.o.o. kao odgovornog i posvećenog partnera Instituta u borbi za bezbednost hrane. U zajedničkim nastojanjima da se unapredi proizvodnja bezbedne hrane za životinje iskorišćena je značajna pomoć Fonda za nauku Republike Srbije. Rezultat saradnje sa „Inberg“ d.o.o. kroz program Inovacionih vaučera je dodatak hrani za životinje, adsorbens aflatoksina pod imenom „Mycostop“, koji je kao tehničko rešenje prijavljen Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije. Dalja saradnja sa „Inberg“ d.o.o. ogleda se u razvoju tehnologije proizvodnje hrane za životinje koja podrazumeva upotrebu enzima kao dodataka, u cilju biološke degradacije eventualno prisutnih mikotoksina.