NAJNOVIJE OTKRIĆE-
KAKO MOŽEMO DA SPASEMO PČELE OD TROVANJA PESTICIDIMA
Medonosna pčela zajedno sa drugim polinatroima (oprašivačima) u velikoj meri doprinosi svetskoj poljoprivedi. Pčele značajno utiču na prinos voća, semeskih kultura i povrća, kao i biodiverziteta biljnih vrsta u prirodi. Oprašivanje biljnih kultura uz pomoć pčela i drugih korisnih insekata utiče na 35% poljoprivrednih zasada u svetu i utiče na prinose 87 najznačajnijih biljnih kultura za našu civilizaciju.
Na osnovu podatka Agencije za hranu Ujedinjenih nacija (FAO), procenjuje se da pčele i drugi korisni insekti povećavaju prinose poljoprivrednih kultura za oko 235 do 577 milijardi dolara svake godine. Čovek uzgaja pčele više od nekoliko milenijuma, a posle toliko vremena, medonosnoj pčeli, danas treba pomoć svih nas da bi opstala na našoj planeti.
U poslednjih desetak godina istraživači širom sveta opisali su fenomen nestanka zajednica medonosne pčele koji je anglosaksonskoj literaturi poznat kao Colony Collapse Disorder (CCD), odnosno sindrom nestanka pčelinjih zajednica.
Uzrok ovog problema je multifaktorijalan, a jadan od dominantnih uzroka je i upotreba pesticida koja ima štetno dejstvo na medonosnu pčelu.
Časopis „Nature Food“ u broju od 21. maja ove godine, navodi da bi mikročestice koje sadrže polen mogle da se koriste za detoksikaciju pčela koje su izložene organofosfatnim insekticidima. Ova strategija detoksikacije mogla bi da dovede do smanjenja rizika od izloženosti organofosfatnim insekticidima koji je kod pčela veoma visok.
Polinatori su od vitalnog značaja za održavanje funkcionisanja ekosistema, što je važno i za proizvodnju hrane. Međutim, izloženost insekticidima je jedan od ključnih uzroka opadanja broja polinatora na globalnom niovu. Organofosfati su grupa pesticida koji imaju široku primenu i izuzetno su toksični za medonosnu pčelu i bumbare . Izloženost letalnim ili subletalnim dozama može da naruši zdravlje divljih ili kultivisanih pčela, što dovodi do u pitanje i kvalitet polena ali i bezbednost hrane.
Dosadašnja istraživanja pokazala su da bi fosfotriestraza (OPT), tip enzima mogao da predstavlja potencijalni lek za pčele koje su bile izložene organofosfatnim insekticidima. Međutim, aktuelne metode upotrebe OPT za pčele pokazale su se slabo efikasnim. Ovaj enzim vrši razgradnju organofostatnih pesticida. Minglin Ma sa Kornel Univeziteta i njegovi saradnici razvili su uniformne i neškodljive mikročestice na bazi polena i kalcijum karbonata koje enkapsuliraju OPT i štite ga od raspadanja tokom varenja. Autori ovog izuma davali su polenske pogače kontaminirane malationom (vrsta ogranofosfatnog insekticida) mikrokolonijama bumbara. Stopa preživljavanja kada su bumbari bili hranjeni OPT enkapsuliranim mikročesticama na bazi polena bila je 100% nakon izloženosti melationu tokom trajanja ovog eksperimenta (deset dana). Međutim, stopa preživljavanja bila je 0% kod pčela koje su konzumirale samo OPT uz dodatak šećera pet ili četiri dana nakon izloženosti melationu.
Ovaj jeftini, fleksibilni pristup sa upotrebom biomaterijala zahteva još testiranja, ali mogao bi da se koristi kao preventivna mera ili lek za otrovane oprašivače u sredinama gde se koriste organofosfati, navode autori studije. Ovaj tretman može se uvesti kao dodatak ishrani za pčele u vidu polenske pogače ili sirupa kako bi se kod oprašivača smanjio rizik od trovanja organofosfatskim pesticidima.
Postoje niz istraživanja na grupama mikroorganizama (bakterija) koja mogu sami da sintetišu neke od enzima slične efikasnosti u razgradnji druge grupe insekticida (dinikotinoida), za koje se smatra da su jedni od glavnih krivaca nestanku pčela. Tako da u budućnosti možemo očekivati nove generacije preparata namenjenih pčerastvu, koja u sebi sadrže enzime i/ili kombinacije nekih vrsta probiotskih kultura i enzima koje će ublažiti ili u potpunosti neutralisati negativne efekte pesticida na pčele i ostale oprašivače.