Afrička kuga svinja (AKS) je virusno, kontagiozno, hemoragično oboljenje domaćih i divljih svinja svih rasa i uzrasta, članova familije Suidae. Uzročnik bolesti je DNK virus iz roda Asfivirus, jedini član u okviru familije Asfarviridae.
Oboljenje je dekadama unazad enzootski prisutno u većini država sub-saharske Afrike. Sve do 2007. godine, u Evropi je oboljenja bilo prisutno samo na Sardiniji. Smatra se da je 2007.godine virus AKS prenesen putem brodova iz istočne Afrike u crnomorsku luku u Gruziji, gde se uspešno proširio u populaciji svinja, u prvom redu primenom kontaminisanih otpadaka iz ljudskog lanca ishrane u ishrani svinja (pomije, odbačeni ostaci hrane sa brodova). Već iste godine, oboljenje je potvrđeno i na teritoriji Ruske Federacije. Nakon toga, usledilo je uspešno širenje AKS na druge države u okruženju: Jermenija, Azerbejdžan, Ukrajina (2012), Belorusija (2013) i države u regiji Baltika: Litvanija, Latvija, Estonija i Poljska (2014). Nakon toga bolest je potvrđena u Moldaviji (2016) i 2017. godine infekcija virusom AKS je po prvi put dijagnostikovana jednom, nama susednoj državi (Rumunija, 2017). Iste godine prisustvo virusa i pojava oboljenja je potvrđena i u Republici Češkoj. I konačno, u tekućoj 2018. godini, AKS je dijagnostikovana u Madjarskoj, Bugarskoj i Belgiji ali i u nama udaljenoj državi, Kini.
Proučavanjem izvora i puteva prenošenja infekcije, zaključeno je da ključnu ulogu u širenju oboljenja na velike udaljenosti, iz jedne u drugu evropsku državu, ima transport kontaminisanog svinjskog mesa i/ili proizvoda od svinjskog mesa i ishrana domaćih i divljih svinja sa otpacima iz ljudskog lanca ishrane (pomije u čijem sastavu se nalaze kobasice, slanina, i bilo koji termički netretirani proizvodi od mesa, dobijeni klanjem inficiranih svinja). Na navedeno se svakako nadovezuje problem mogućnosti kontrole i dinamike kretanja populacije divljih svinja. U državama istočne Evrope, regiji Balkanskog poluostrva kao poseban problem se razmatra postojeći tradicionalni sistem uzgoja domaćih svinja u domaćinstvima (dvorištima) sa niskim nivoom primene ili čak izostankom primene biosigurnosnih mera. Imajući u vidu da protiv AKS ne postoji vakcina, da se sve inficirane, obolele jedinke neškodljivo uklanjaju, u okviru mera kontrole i profilakse ključnu ulogu imaju biosigurnosne mere u svinjarskoj proizvodnji.
U skladu sa navedenom epizootiološkom situacijom, Uprava za Veterinu Republike Srbije je preduzela niz preventivnih i kontrolnih mera unutar države ali isto tako na graničnim prelazima u odnosu na putnike, motorna vozila, brodove u rečnim lukama kao i međunarodnim aerodromima. Sve aktuelne informacije vezano za AKS možete pogledati na sajtu: http://www.vet.minpolj.gov.rs/srb/africka-kuga-svinja. Sa druge strane, u svim okruzima, stručne službe veterinarskih instituta su organizovale predavanja (kako za doktore veterinarske medicine, tako i za farmere i lovce) sa ključnim informacijama o pojavi i širenju AKS za sve subjekte. Stručna služba Naučnog instituta za veterinarstvo je u cilju što veće informisati u stalnom kontaktu i sa institucijama u okviru Evropske unije, kao što je EFSA, koja je i podelila video zapis vezan za AKS i koji možete pogledati na našem sajtu.
Iako je oboljenje AKS prvi put opisano pre skoro jednog veka u Africi, kontrola bolesti još uvek predstavlja pravi izazov pre svega zato što još uvek nema dostupne efikasne vakcine za kontrolu, suzbijanje i eradikaciju bolesti. Razvoj efikasne vakcine protiv AKS je značajno otežan usled još uvek velikih nepoznanica kada je u pitanju infekcija i imunski odgovor. Mehanizmi kojim virus vrši modulaciju imunskog odgovora organizma domaćina nakon infekcije nisu u potpunosti razjašnjeni. Stoga, u slučaju neposredne opasnosti ali i nakon prve potvrde unosa infekcije na teritoriju jedne države, kontrolne mere koje se primenjuju obuhvataju primarno stroge mere biosigurnosti, ograničenje prometa životinja kao i neškodljivo uklanjanje inficiranih, obolelih jedinki.
Takodje, od velikog značaja je i uloga divljih svinja u širenju i održavanju virusa. Danas je poznato da se velika količina virusa se izlučuje tokom infektivnog perioda bolesti kao i sposobnost virusa da preživi dug vremenski period u proteinima bogatom ambijentu, čak i pod nepovoljnim uslovma, što znači da inficirane divlje svinje i leševi obolelih jedinki treba ozbiljno razmatrati u okviru kontrolnih mera. U istočnoj Evropi i Ruskoj Federaciji, najveći broj žarišta AKS je evidentiran upravo u populaciji domaćih svinja na malim farmama i svinja uzgajanih u dvorištima, odnosno u zapatima sa veoma niskim nivoima biosigurnosti. U odredjenim regionima je čak zabeleženo postojanje direktnog kontakta sa divljim svinjama. Ovo nam još jednom ukazuje za značaj primene biosigurnosnih mera u populaciji domaćih svinja, bez obzira na intenzitet i organizovanost postojećih proizvodnih jedinica. Sa druge strane, infekcija u populaciji divljih svinja može imati veliki uticaj na lovnu privredu države ali predstavlja veliku pretnju po ekonomiju komercijalne proizvdnje domaćih svinja. Kontinuirano širenje i održavanje AKS u Africi i Evropi ukazuje na veliki potencijal širenja ove virusne infekcije i u druge regione sveta. Još uvek postoji mnogo nepoznanica u razumevanju biologije virusa, interakcije sa organizmom domaćina kao i imunskim odgovorom. I dalje postoji potreba za kontinuiranim monitoringom na terenu, paralelno sa intenzivnim eksperimentalnim istraživanjima, u cilju identifikacije virusa potencijalno izmenjene virulencije.
Sa druge strane, značajan napredak je postignut poslednjih nekoliko godina sa aspekta razumevanja i spoznavanja izvora infekcije i puteva prenošenja, epizootiologije bolesti, posebno u regionu istočne Evrope, Kavkaza i regiona Baltika. Treba uvek imati u vidu da nije moguć bilo kakav terapijski tretman inficiranih, obolelih jedinki i za sada ne postoje efikasne vakcine i nije moguća imunoprofilaksa protiv AKS, te je stoga veoma važno maksimalno zaštititi populaciju svinja u još uvek nezaraženim regionima, državama.